Još se jedna godina ugasila, otišla zauvijek u prošlost i povijest. Ostala su nam samo sjećanja na još jednu u nizu ali ipak specifičnu jer ju je šef svih šefova, Andrej Plenković, označio kao "Godinu isporuke". 

Tako je želio istaknuti sve ono što on doživljava kao isključivo svoje uspjehe a mislio je najvjerojatnije na ulazak Republike Hrvatske u šengenski prostor i eurozonu jer je odlučio da to budu samo njegovi uspjesi kojima ćemo se kolektivno diviti, odavde do vječnosti. I da ćemo svi zaboraviti kakva nam je stvarno bila i što nam je donijela 2022., ta šefova Godina isporuke. 

Je li bilo pametno uvoditi jednu od najsiromašnijih država u EU u eurozonu u vrijeme galopirajuće inflacije, naravno da imamo pravo propitivati mi koji malobrojni koji propitujemo i naravno da imamo pravo očekivati da nas se zbog našeg mišljenja ne proglašava petokolonašima i izdajicama. Da ćemo jednom ući u eurozonu, kad za nas u Hrvatskoj to bude najbolje i najpovoljnije, još sam davne 2011. ja i potpisala. Ali smo mnogi i tada, a poneki i danas znali da taj rok nije određen ni zadan a danas znamo i mislimo (mi neki) da trenutačna situacija nije najpovoljniji trenutak jer građani žive teško a u 2023. će mnogi živjeti još teže.

 Ulazak u društvo država u okrilju Schengena podsjetilo nas je na izjavu Davora Mayera, bivšeg člana Uprave INA-e o tome kako je njemu i drugim članovima uprave, bivši ministar koji je za nagradu preseljen u HNB pa postao viceguverner, precizno objasnio da ne "talasaju" oko zatvaranja Rafinerije Sisak i da je u redu da hrvatsku naftu izvozimo u Mađarsku jer da je to važno zbog Schengena. To jest, da nam Mađarska ne bi blokirala ulazak u Schengen. 

Ali; sve je to davno zaboravljeno i samo se nekolicina građanki i građana, na prste dvije ruke bi se dalo nabrojati, sjeti još te važne političke priče koju nitko nakon svjedočenja Davora Mayera pred saborskim Antikorupcijskim vijećem, nije demantirao. U Godini isporuke sve je to zaboravljeno za tri dana kao što u Hrvatskoj sve bude zaboravljeno za tri dana upravo onako kako je samo kratko bljesnulo pa zaboravljeno i šokantno potonuće obnove  Banije (i Banovine) nakon potresa.

U Godini isporuke Vlada je dakle isporučila šest (brojkom 6) izgrađenih kuća na Baniji, dvije godine nakon potresa. U Zagrebu nije isporučena ni jedna izgrađena kuća (brojkom 0), gotovo tri godine nakon strašnog potresa, iako je 2022. bila Godina isporuke.

Pa bi bilo logično da se građanima isporuči završena obnova nakon potresa u Godini isporuke. 

Ali; ljudi i dalje spavaju, jedu, ljube, žive i umiru u kontejnerima, na Baniji a neki i u Zagrebu, a ima i takvih, u tim limenim izbama, koji do zahoda moraju u neki drugi kontejner a na tuširanje u neki treći. A ima i onih, na toj tužnoj Baniji, onih ljudi koji se peru u kanti vode koju dovuku izdaleka pa se onda, jer vodu moraju štedjeti, ne kupaju danima. Ta isporuka u Godini isporuke bila je toliko nevjerojatna da je to na dvogodišnjicu potresa shvatio i sam predsjednik aktualne Vlade pa tamo na Baniju ni na Banovinu nije otišao i nije se građanima ispričao zbog teško opisivog neuspjeha.

Zborio je nešto o tome kako se obnova mora ubrzati jer je "nestvarno"spora i sve je to opet činio iz zgrade Nacionalne i sveučilišne knjižnice u koju se Vlada potpuno preselila i tamo zasjeda a ne u zgradi vlade RH gdje su zasjedale sve vlade prije ove. To o zasjedanjima Vlade u zgradi koja nije vladina dok ona vladina zjapi prazna, posebna je priča o kojoj nitko ništa nije ništa pričao ni u Godini isporuke jer je u toj zgradi NSK stolovao i onaj zaboravljeni Stožer koji se borio protiv pandemije.

Godina isporuke, kako ju je nazvao AP, bila je i godina isporuke druge optužnice i to europskog tužitelja za bivšu ministricu Žalac ali i godina u kojoj je, prvi put u povijesti RH, uhapšen ministar u mandatu, dakle ministar na dužnosti. Uhapšen je i odveden u zatvor a bavio se obnovom. Bila je to Godina isporuke optužnice za tog ali i za još tri bivša ministra, što je, što se isporuka tiče, zaista  previše i za hrvatske političke prilike i za Godinu isporuke.  

Godina 2022., Godina isporuke, bila je i godina u kojoj nam je isporučena mega pljačka u INA-i za koju ni do danas ne možemo posve dokučiti koji su i kakvi su razmjeri te afere i do koga sve mogu dovesti njezini krakovi. Ali se i ta afera brzo zaboravila jer ju je prekrila neka druga afera i jer je u Godini isporuke jedna afera sustizala drugu. Jer se u Hrvatskoj, u Godini isporuke, sve nekako  brže zaboravljalo nego inače.

Država, naime, tj. vlada koja je najmoćnija u državi, svaka vlada pa i ova, u svakoj godini mora građanima isporučiti što bolje uvjete za život i nadu da će država činiti zaista sve što može da pomogne najosjetljivijima, najpogođenijima, najbespomoćnijima. To i jest smisao postojanja države i vlade u državi. Našim, novcem poreznih obveznika ali i europskim novcem otkako smo u EU, vlada pa i ova vlada onda, logično je, pomaže poduzetnicima kad je kriza zbog kovida ili kojeg drugog razloga i mora pomagati i najugroženijim građanima kad počnu skakati cijene struje i plina. Zato što je to smisao postojanja vlade.

 Jer da; to su zadaće vlade, svake hrvatske vlade. Pomoći onima pred pučkim kuhinjama i u kontejnerima jer se ne pomaže nekim "vladinim" novcem ili premijerovim ili novcem ministara, nego se mora pomagati našim novcem koji se preusmjerava onima kojima najviše treba. Potrebitima, kako bi rekli najveći među nama.

Ali; sve je to davno zamišljeno i napisano u Ustavu Republike Hrvatske gdje se naša država u članku prvom definira kao demokratska i socijalna država. A onda u članku trećem još se dodaje da je jedna od vrednota hrvatskoga Ustava socijalna pravda. A što je to socijalna pravda?

To je ono kad se u bijesnom automobilu ne bi trebao voziti šef nekakvog fonda za obnovu sve dok ljudi u selima na Banovini nemaju uličnu rasvjetu pa čame u svojim kontejnerima čim padne mrak i ne usuđuju se izaći na cestu.

To je i ono kad ministar zadužen za obnovu koje nema skakuće po Dohi u Kataru u vrijeme Svjetskog prvenstva u nogometu i tamo naravno odsjeda u sjajnim hotelima, snivajući na snježno bijeloj posteljini dok majka iz kontejnera na Banovini novinarima pokazuju pljesnive jastuke na kojima spavaju ona i njezinih četvero djece. Jer vlaga i kiša uništavaju i odjeću i posteljinu i duše. Pa ta majka s Banovine, jer im je kontejner panično premali prostor za život, opranu odjeću i obuću odlaže u bačvama izvan kontejnera, na otvorenom, jer je tamo manje vlažno nego u kontejneru u kojem spavaju, jedu, pišu zadaće, žive. Previše isporuka za Godinu isporuke.

I za kraj: u Godini isporuke isporučen nam je kao nova nada obnove ministar Paladina, nestranački ministar za kojeg je predsjednik Vlade rekao da će biti odličan nakon što mu je aktualni  ministar obnove bio uhapšen. I evo sad, dok ovo pišem, čujem da je ministar obnove Paladina "na izlaznim vratima"Vlade jer da je šef, njegov šef, nezadovoljan. A i ministar je nezadovoljan. Ajde?! Pa tko bi rekao?! I nikom ništa, idemo dalje. 

Vozi Miško! Svi mi kao putnici u autobusu legendarnog filma "Tko to tamo peva".


Za Ford piše Jadranka Kosor

Teme, sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u kolumnama objavljenim na ford.hr stranicama odnosno komentarima na poslovnim profilima Ford Hrvatske isključivo pripadaju autorima i ne predstavljaju nužno stavove Grand Dalewest d.o.o.