Mnogi političari i druge osobe u javnom prostoru često  govore o građenju tolerantnog društva.

Mnogi o tome govore strasno i angažirano, ali je uvijek premalo onih koji  tolerantno društvo zaista i žele graditi. To je zato što tolerancija znači i vidljivo razumijevanje drugih i drugačijih  ali i  nenametanje vlastitih svjetonazora i vrijednosti drugima. 

O gradnji tolerantnog društva često se govori bez puno stvarne želje da se takvo tolerantno društvo i gradi od temelja i da se ne postavljaju samo lažne kulise koje odnese prvi vjetar isključivosti. 

O tome kako treba graditi tolerantno društvo, čini nam se da svi sve znamo: 

1. treba naučiti uvažavati druge 

2. treba naučiti razumjeti drugačije 

3. treba naučiti uvažavati tuđa mišljenja o ljudima, stvarima i pojavama.

Građenje tolerantnog društva nije u svim uvjetima jednako zahtijevan  posao. Svatko od nas i na ovom skupu, bez obzira iz koje zemlje dolazili, ima različita iskustva. Ta iskustva ovise o nizu okolnosti, o povijesnom i svakom drugom naslijeđu ali i o hrabrosti svih onih koji imaju moć i  koji odlučuju. Iskustvo zemlje iz koje dolazim,  Republike Hrvatske, zanimljivo je zbog mnogih aspekata. Hrvatska se  još uvijek nosi i s teškim naslijeđem rata iz devedesetih godina, nakon raspada bivše Jugoslavije. Rat je poharao i Hrvatsku i susjednu Bosnu i Hercegovinu, i zato je dobro govoriti o našem iskustvu u građenju uzajamnog razumijevanja i poštovanja. Zato što su mnoge rane svježe, a posljedice rata još nisu sanirane.

Hrvatska je većinski kršćanska, katolička zemlja. Islam je ravnopravna religija u RH. 2016. godine proslavili smo 100-godišnjicu službenog priznanja islama kao ravnopravne religije i tim je povodom u Zagrebu, u Islamskom centru održana konferencija "Muslimani u Europi-naslijeđe i budućnost".  Nazočili su brojni vjerski lideri islamskih zajednica u Europi i vjerski velikodostojnici iz muslimanskog svijeta. Tada je donesena i tzv. Zagrebačka deklaracija koja bi mogla biti temelj i za današnju našu raspravu. 

Deklaracija je svevremenska i može se odnositi na sve europske zemlje ali i na univerzalno pravo da svaki čovjek živi slobodno. I da mu je dužnost pustiti druge da slobodno žive.

 

 

 I u toj Deklaraciji ponovo se pozvalo na širenje kulture dijaloga, tolerancije i međusobnog poštivanja , ali se i osudio svaki teroristički čin kao zločin koji nema vjere i koji pogađa svako ljudsko biće i društvo i ostavlja nesagledive posljedice za generacije koje dolaze.

 

Svatko tko se poziva na društvo tolerancije i tko toleranciju traži i očekuje, mora biti spreman toleranciju pružiti i dati u svemu što čini. Svaki dan. U borbi za tolerantno i uključivo društvo nikad se ne smijemo umoriti: I kad se borimo protiv nasilja nad ženama, i kad se borimo protiv pedofilije i kad se borimo za ista prava svakog drugog i drugačijeg. 

Građenje tolerantnog društva i u najdemokratskijim zemljama proces je koji ne prestaje.

Za Ford piše Jadranka Kosor

Teme, sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u kolumnama objavljenim na ford.hr stranicama odnosno komentarima na poslovnim profilima Ford Hrvatske isključivo pripadaju autorima i ne predstavljaju nužno stavove Grand Dalewest d.o.o.